druga strana lica...
nothingman...
mjesec ponad nas

sjajna se noć

nadvila nad nama...

uhvatila me ruka...

ta njena ruka...

tada bijah

i mlad i star...

noćni su leptiri

kružili taj

čaroban let...

takav...

da ga i ne ponoviše

više nikada...

a mjesec...?

rekao bih...

bio je pun...

mada se i ne sjećam

više...ali...

u konačnici,

kada pomislim...

na nebu ga i ne bijaše...

ali znam...

znam...

što točno bilo je...

zibalo ga more...

najdraži song...

Moon river 
wider than a mile
Im crossing you in style 
someday
You dream maker, 
you heartbreaker
Wherever youre going 
Im going your way
Two drifters 
off to see the world
Theres such a lot of 
world to see
Were after the same 
rainbows end
Waiting round the band
My huckleberry friend, 
moon river
And me

Čovjek...

čovjek je 
pomislio,
da je upravo on 
sveto poslanje,
otklonio je osjećaje 
i odlučio,
živjeti za sebe... 
život bez života...
  

vjera...

duboko u sebi,
vjerujem u sebe,
a kad i ne vjerujem,
ona je uvijek tu,
negdje,
ili kraj mene,
pa me ošine,
nježnošću djeteta

ljudi...

često če reći,
kako se žrtvuju za nas...
znaju oni dobro,
kad valja
žrtvovati se, 
za sebe.

...enes kišević
dan je kao sunčan
ti si kao veseo
prolaziš kao
ne vide te

svima je kao lijepo
svima je kao dobro
svima je kao ludo

i ti si kao sretan

živi se kao u miru
ptice su kao slobodne
budučnost
kao na dlanu

savjest je kao čista
i suncu je kao jasno
o srce kao pjevaj

svi kao brinu o svima
svatko je prijatelj kao
svima je kao stalo
do tebe
i do svijeta

i dan kao sviće
i ti se kao smiješiš
i ništa te kao ne boli
Arhiva
« » sij 2012
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
life
my life

...ovaj dio sebe...što ga otkidam svaki dan...
skromno...djelim sa Vama...

...do juče suprug...danas tek tata i mama...

 

Blog
nedjelja, lipanj 27, 2010
...moji prsti u njenim kosama



sada znam....

poznavali smo se i prije...

kada bi u našim paralelnim životima
tražili neostvarive želje...

kada bi uvlačio prste svoje
u guste crne kose tvoje....nevidljive....

odavno se znamo....tako srce moje ćuti....

i ne mogu reći da si prolaznik mojih snova,
jer nikada ti lice ne vidjeh...

samo osjetih da si tu...negdje...
u bliskoj nam daljini...

(daleko na obzorju,
 titrale su žarulje starih brodova...
 a na kratkim intervalima valova,
 putovale su misli u susret jedna drugoj...)

sada znam...

putovanje života nikada ne staje...

jer mi smo se sreli...
mi smo znani jedno drugome...oduvijek.

(vidjeh to u tvojim očima,
 osjetih u izdahu toploga zraka,
 kada je i duša osjetila mir...)
muska-dusica @ 07:18 |Komentiraj | Komentari: 236 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 22, 2010
...nama





vidio sam kako...

povinute se ležale,
grane k'o ruke....

k'o tvoje ruke,
teškim kišama bijene...

i otužno je stenjala krošnja...

(a'l htjede sudba ljubav moju,pokloniti tebi)

i hitrim sam te pokretom odmah potražio,
spavaš li ?
dišeš li ?
gdje si ?

osjetih naposljetku trzaj tvoga spokoja.


(život nam je podario tamu,
 tamu u kojoj smo se pronašli...
 tamu koju smo upalili,
 i stvorili svijetlo)
muska-dusica @ 07:15 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
subota, lipanj 19, 2010
...onoj koju imam





kada bih uspio pronaći riječi
i oblikovati ih u stih....
makar tragao za njima godinama,
makar i ostario već...

bila bi to moja posljednja pjesma,
a ja bih kao pjesnik otisao....

tamo gdje pripadam...

putem koji zavija,
putem kojim tvoje bose noge
traže moje korake,
a ja im ulazim u tragove...

************

(često sam mišljao,
 jedna ljubav ne postoji,
 i ja si je tek predstavih ko ljepotu
 ponad raspupalih cvijetova
 nekih svojih zamišljenih livada...)

ali ti si tu,
kraj koje noćas ne bijahu moje ruke...
možda sam te iznevjerio,
ostavši negdje,tražeć riječi...
strahujuć uplašen grleć svoje dijete.
muska-dusica @ 09:32 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
ona i ja...

znaš…ovdje već dugo kiši…ali moja se cesta nevjerojatno srebri…

i ona i ja postajemo jedno…u tuzi ove naše boli…

u smjehu i sreći…ispod sunca…sami…
no...ona to još ne razumije...a kada pomalo i shvati...
želio bih biti kraj nje...
da je razuvjerim.

ustajalost

a glazba ?...
ona i dalje svira..tiha,neodoljiva...

kao kvartet iz nekih dalekih snova...

umiljava mi se...kao smiraj kao drijem...

odveć daleka...kao prošlost.

musica
 
Index.hr
Nema zapisa.